Vesele osamdesete
su pojele svoju decu.
Tokom devedesetih
su umirali jedno za drugim.
Pravo vreme za umreti.
Pogledaj
sive betonske zgrade
i redovi bodljikave žice
i ljudi, ljudi
kamenice, barikade, tenkovi
i pendreci, šlemovi, očnjaci
i članci u novinama
«žrtva zalutalog metka»
i vrište majke
dok razrovanim ulicama
promiču tenkovi
crveni od sramote
i bat cokula
odzvanja, odzvanja
kao zvona na zaboravljenim hramovima
I svaki prolazeći tren
već je istorija
dok očevi
pendrecima miluju svoju decu
pendrecima
i iznova, iznova
promiču iste slike
betonske zgrade
i redovi bodljikave žice
razrovane ulice
kaldrma
huk kopita
u daljini …
Pravo vreme za umreti
Dorijan
Svetlana Stanković Avakumović