Proklet je taj čovjek predugog vijeka
Što ni jednoj želji opstati ne da
U ruku prijatelja nijemo gleda
Misli biti sam radost je rijetka
Ptica na prozoru i pored pjesme je nijema
Jer zastori teški ni svjetlu nedaju mosta
Do kuće što odavno ne nahrani gosta
Gdje plamen svijeće podrhtava ko sjena
Dani mu crni bez crnog vina
Grudi pritišće slikom izgubljene žene
Postelja hladna gužva se i vene
Grumen nema ko da baci kad preuzme ga tmina
Srdjan Sušić