Tag: Snježana Baković

Krpeni lutak

išao sam s posla
istim putem kao obično
zviždeći istu melodiju
kroz stisnute usne

sasvim iznenada
bum – stao sam na minu

otkud minsko polje ovdje,
zapitao sam se u čudu
raspadajući se na komadiće

pogledao sam dolje
moje noge su bile na mjestu
moje ruke su bile na mjestu

netko me je, zacijelo, sastavio
pomislio sam
popravljajući kravatu
i namještajući osmijeh

i mogu vam reći,
nitko ne primjećuje razliku

tek ponekad, na prijelazu zime u proljeće
i za velikih obiteljskih okupljanja
osjećam kako je, možda
taj netko, pobrkao
i sve ispremještao u meni

dok me je nabrzinu sastavljao

Snježana Baković

Preskok

jesi li čula za Vasilija Kandinskog?
pitao me netko ovih dana
uz lukavi osmijeh,
ciganina sa zlatnim zubom

o, da
čula sam

Vasilij Kandinski je ime
pekare u kojoj kupujem kruh,
htjela sam reći

to je ona što ima pod
sa raznobojnim krugom,
dio kruga je žuti, a dio plavi,
obrubljen naračastom i zelenom bojom

i dvije pruge, plava i crna,
širine veće od moga koraka

ponekad,
kad nije gužva u pekari
vidim cijeli pod,
sa svim svojim nepravilnim oblicima i bojama

najviše volim zastati na žutom dijelu kruga
(jer je najbliže blagajni),
htjela sam reći

baš jutros sam,
obje pruge, zajedno,
preskočila,
kupujući gužvaru s makom

samo tako,
hop
i već sam bila s druge strane,

htjela sam reći

Snježana Baković

Još te vidim onako malu kako stojiš u dovratniku

Nema skrivanja
Sjene nam se lijeno vuku
Po pločniku
plazaći jezike tuđim sjenama
A pogledi otežali od Sunca
Tromi i nespretni
Jesmo, mi smo
Njegovo blijedo, prozirno lice prekrasno je
Prošarano brojnim staračkim pjegama
I tankim plavim žilicama
Tek slutnja lica iz prošlosti
Doći ću, obećajem, doći ću, jednom.
Iznenada s neba pao
od srca otkinut topli zagrljaj
gust i mirišljav
i dvije suze krišom obrisane.

Snježana Baković