cvilež kočnica
tupi udarac
slomljena krila
mladog jastreba
i nezaustavljeni automobil
želim vjerovati
nekog zanesenog
ili zaljubljenog
(na ovom mjestu dižem čašu u gorku zdravicu svima onima koji su nekada stali da pokupe ozlijeđene jastrebove i ostala božja stvorenja sa ceste )
geganje posrtanje
s patkama guskama purama pilićima
umjesto leta iznad šume
i više od hrane
šapat vrane
sa pričama iz visina
koje mladi jastreb starac
više neće dosegnuti
(i na ovom mjestu dižem čašu u gorku zdravicu svima onima koji su pokopali ostarjele i uginule vrane)
nepomično mirno spokojno
mladi jastreb starac
i više od hrane
živi od tihe jeke
vranina šapta
na njenom grobu
Snježana Baković
Samo ako se promotri izbliza
ili još bolje
ako se uzme u ruke
švicarski sir,
između brojnih
manjih i većih rupa,
pronalazi se
puno, čvrsto, sočno tkivo sira.
Samo ako se promotri izbliza
ili još bolje
ako se uzme u ruke
sito
između brojnih
naoko jednakih rupa,
pronalazi se
gusto, čvrsto i snažno pletivo.
Snježana Baković
moram te poljubiti, kaže na dolasku
i ljubi me u odrvenjeli obraz
iza tamnih sunčanih naočala
skrivam nenaklonost zvijezda
ispred spaljenih sam mostova
ravno pet danas
i jedno iznevjereno dijete
osjećam se kao da sam
pet puta ubila nekoga
i isto toliko puta netko je ubio mene
ne mogu ostati
ne mogu prijeko
nespretno nudim isprike
koje se ne računaju
kiša i hladan dan
skidam majicu dugih rukava
da me ne promaši
ne zebem
mokra naježena koža
uvjerljiv je razlog za drhtanje
ne znam više narisati, kažem
ono što mi treba
ima tome već dugo, kaže
kako želim promijeniti zanimanje
sada želim raditi na lončarskom kolu
imati prste umrljane glinom
pričaj mi o mom tati, dodaje, to volim
govorim
tvoj tata i moj otac su me naučili
nositi ogromni ormar sama uza stube
smije se
ispričat će to tati
moj otac to neće čuti
u temelje njegove kuće ubetonirano je cvijeće
moram te poljubiti još jednom, kaže na odlasku
i ljubi me još jednom u odrvenjeli obraz
nemoj biti kao ja, promucam na rastanku
Snježana Baković
na mojem tijelu
su ožiljci
kojima sam obilježena
kako bih se razlikovala od ostalih
ne bole me
i nosim ih s lakoćom
svi ih mogu vidjeti
i odvratiti pogled na drugu stranu
na mojoj duši
su ožiljci
kojima sam obilježena
kako bih se razlikovala od ostalih
oni me bole
i nosim ih kao teški križ
nitko ih ne može vidjeti
i pogledati u mom smjeru
Snježana Baković