U tvojoj podstanarskoj sobi
Kupamo se u ostacima Mihalićevog
Mora na Zrinjevcu
Slušajući treći program
Poslije emisije zajedničko
Tuširanje i ispiranje
Soli s tijela
Dvaput okupan
Zaronim u tebe
Uživajući u ronjenju
Tek načujem sadržaj
Emisije o nadrealnim selima
Tobom ugrijan
Zaliječio sam
Neliterarnu melankoliju
Ne hajući
Za ta napuštena sela
Gdje ljekovito bilje
Liječi bolesne kuće.
Slavko Jendričko
Prekrcan sam čistom
Energijom Ljubavi
A nisam u celibatu
Niti sam religiozna pjevica
Koju prodajem
Na Dolcu u sjeni katedrale
Simulirajući prodaju
Imaginarnog
Kontriram svakodnevici
U čijem Očaju
Dijetom testiram tijelo:
Sunčanice lignje
Pršut lubenice
Svinjski kare
Antibiotički češnjak
I urnebesne
Bradavice ženskih sisa
Samo površno gledam
Utrženim novcem
Mogao bih kupiti
Zrno za divlju pticu
Prazni džepovi
Uzavreli su mi
Provjetreni trbuh
Poput sunca
Iza katedrale.
Slavko Jendričko
Suosjećam sa svojim Zlom
Ono vlada slobodno od mene
I jezika na kojem pišem
Premda pismeno kažiprstom potpisuje
Sve što sam bilo kada
Promucao halucinirao izgovorio
Isplakao ili prešutio pri punoj svijesti
Brutalnije od mene u korijenu
Posiječe svaki njemu sumnjivi osjećaj
U ratnim ljetima
S puno krvi
I malo kiše
Pomlađujući travu
Obraduje stočare
Ostatcima muškosti
Povijest stisnem
U bračnom krevetu
I cinkam sebe u poznim godinama
Ljubavi u kojoj nas je ostalo tako malo.
Slavko Jendričko
Devet mjeseci
Ne izlazim
Ispod tuša
Opirući se ludilu
Pjevušim scenarij
Kišnog čovjeka
Svih ovih mjeseci
Ne možeš me prepoznati
Darežljiv napajam
Presušene bunare
Piskutave ptiće
I isprintani pijesak Sahare
Noću sanjam stojeći
Kao lijepi lipicaner
U đakovačkoj ergeli
Čijom je rukom
Zavrnuta slavina
U trenutku oborenog
Svjetskog rekorda
A tek sam isprao
Znoj prašinu
I višak leukocita
I premda ne žalim
Hipotetsku čistoću
Krika izronjenog
Iz plodne vode
Maramicom za plač
Brišem kapi s podočnjaka.
Slavko Jendričko
Zima muzicira veprovim zubima
Preplavljen emocijama
Vrag sabotira smrt
Osluškujući šumski koncert
Uspavao je umorne snajperiste
Zaplesavši s hladnim zrakama siječnja
Ubrzo u hrastovoj kuli
Harmonija mi se igra živcima
Pripitim glasom Hemingway mi
Šapće na uho
Pubertetski zaljubljen sam u antilopu
Poslije posljednjeg hica
Dolazit ću ti sazdan od
Mjesečevih niti
Nećeš me prepoznati
Niti doživjeti sebi bliskim.
Slavko Jendričko
Nakon dvadeset sedam godina
Izlazimo kao poklane ovce,
Tako mirno,
Tako tiho
Pred profesionalnom kamerom
U mikrofon govori uplakana Izeta
Iako njihova povorka nehotice
Priziva sliku Tadijanovićevih ovaca
Prezirem sebe emotivno ravnodušna
Shvativši da sam dio gomile
Koja naklapa o viđenome
Ne sluteći dosege mahnitosti.
U Sisku, anno domini 2011.
Slavko Jendričko