Tag: Beatriče Ilić

Ejimuzar

slobodno digni ruke obrijat cemo ti pazuh
i staviti knjigu lijepih sjajnih korica limuna
i nije važno što te nitko ne razumije, Ejimuzar
važno je da je toplo u kadi cistimo ribe
gulimo krumpir oko cijele glave rukama
trgamo kruh na stolu je žuta lampa svijetli
i prozori gledaju na van noc je vec spotakla se
o vlastite noge rukama grabimo mrak u stan
što bih ti mogla reci bilo što slova se tope
u ustima jezik mi je miran kao mrtav jezik
kojim samo ti još se služiš ššššš Ejimuzar

Beatriče Ilić

Hallo, mama?

ja sanjam ruke svoje majke kako me drže da ne padnem
u duboku provaliju stavili su reflektore u točku udara
i dovezli su dvoja kola ne tako hitne pomoći
i četiri kirurga čekaju prigodnu pjesmu da uokvire prizor
ja sanjam ruke svoje majke kako me bude da ne ostanem
zauvijek na drugoj strani pale su sve nade u vodu
i dovukli su brod nasukan na mrtvu ribu zaplela se mreža
i oči mi se pune vodom koja nije za piće ocean

Beatriče Ilić

Najobičniji zapisi u ljeto 2006.

kad zatvorim oči
u najobičnijoj vožnji
na najobičnijem sjedalu
najobičnijeg autobusa
i kad kroz crvene kapke
zagledam u najobičnije sunce
primjećujem kako mnoštvo malih bića titra
u svom mikrosvijetu
na zastorima moga najobičnijega oka
(to je fina zvjezdana prašina
to je šecerna bolest
to je sitnozor zaglavljen u mom oku)
i pratim taj njihov mali svijet prispodoba
i mislim
(onako za sebe)
što će biti s njima kad umrem?

Beatriče Ilić

Jablan

Daleka sam i visoka
a moje sestre dvije
tuđe su prijateljice
naša majka živi sama
i na balkonu uzgaja fuksije
od nje do mene
pogled se rasteže
kroz cijelu noć
a to je mnogo sati
sivih cesta i žutih linija
ponekad ih zaboravim
Sve ih zaboravim
Te moje sestre i majke
I fuksije
Danima ostanu izgubljene
zatvorene u teglicama
u ostavi
u džemu
čujem ih katkad
kako
sitnim ručicama
grebu i kuckaju
tad pojačam televizor
ili gnjurim u jastuk

Beatriče Ilić