Riječi

Isklesani su u podrumima naših snova
Snovi.
Daleki i otuđeni.
Kao da ih nismo ponijeli iz sobe 437,
Među stvarima, hranom i razglednicama.

Gledali smo danima kapi Ogromne vode,
Prividno ili stvarno bili srećni.
Bonovi za hranu,
masivni privezak od ključa za sobu.
Ti i ja.
Zauvijek.
Voljeti tebe nije isto kao bježati od mraka,
Plakati za sovama
ili razgovjetno tumačiti poezijsku tamu.
Tebe zaista volim,
Sve ostalo je zamajavanje sebe samog
U vremenu dok očekujem smrt.

by Gogyché

Goran Radojičić