Nema skrivanja
Sjene nam se lijeno vuku
Po pločniku
plazaći jezike tuđim sjenama
A pogledi otežali od Sunca
Tromi i nespretni
Jesmo, mi smo
Njegovo blijedo, prozirno lice prekrasno je
Prošarano brojnim staračkim pjegama
I tankim plavim žilicama
Tek slutnja lica iz prošlosti
Doći ću, obećajem, doći ću, jednom.
Iznenada s neba pao
od srca otkinut topli zagrljaj
gust i mirišljav
i dvije suze krišom obrisane.
Snježana Baković
Uffffffffff!!!
Nešto me preseče 🙂
što volim kad se ljubav i grad prepletu…
…i kada se prepletu neka sećanja i neka seta…