Suosjećam sa svojim Zlom
Ono vlada slobodno od mene
I jezika na kojem pišem
Premda pismeno kažiprstom potpisuje
Sve što sam bilo kada
Promucao halucinirao izgovorio
Isplakao ili prešutio pri punoj svijesti
Brutalnije od mene u korijenu
Posiječe svaki njemu sumnjivi osjećaj
U ratnim ljetima
S puno krvi
I malo kiše
Pomlađujući travu
Obraduje stočare
Ostatcima muškosti
Povijest stisnem
U bračnom krevetu
I cinkam sebe u poznim godinama
Ljubavi u kojoj nas je ostalo tako malo.
Slavko Jendričko