/Dve kafice u “Burger Kingu”, uz auto-put,
negde iza Minhena, 1996./
Ispričaću Ti
jednom
Devojčice moja
Priču o Koži Boje Bagremovog Meda
Priču bez Kraja
i
bez Početka
Odaću Ti
tada
(kada Ti grudi budu uzimale oblik mlade breskve)
kako sam Jauk
pretvarala
u Osmeh
A Osmeh
u Krik
A Krik
u Ništa
Pa onda Ništa
u Ipak.
U Sutra.
Koje mi
Danas
ne bi vredelo
bez Tebe.
Gordana Vlajić