Šapućem besmislena pitanja
kad nas ostave same
Najviše sebi
Sve je ovo već viđeno, ali nikad neće biti
kao tvoja ruka na mojim leđima
Dužinom prstiju meriš čija je glad kože veća
Primitivno i matematika, dragi moj
Između struka i zakrivljenog prostora kukova
leže potopljena plodna pirinčana polja
Tu su, uronjeni u mošus i monsunske kiše
muško-ženski ratovi sklapali primirja i ponovo započinjali
Večeras, oružje se baca preko ivice mog kolena
Tu leži druga ruka, krišom a naočigled svih
prstiju čvrsto zagrljenih butinama
Mogla je poći naviše, tim putem su mnogi prošli
ali nije htela
Između tvoje dve ruke ja govorim sve tiše
i treperim kao svetionik upaljen po prvi put
Ti žmuriš
Ako ova noć oko nas samo uzdahne
to će biti previše
Ivana Knežević