Jednom sam ugledao tvoje lice iznenada i bez prava povoda ( razloga), krasio ga je grč, sadržavalo je zgrčenu kretnju, plamičci mržnje bljeskali su u tvojim crnim očima prijetećim crvenim sjajem
Zaklopila si oči napokon i oslobodila me teških utega koje si ovila oko moga uzbuđenog tijela
Pokušao sam se osloboditi do kraja, no tvoji otrovi sasvim polako istjecali su iz moga trupa
Tvoje je lice otišlo, ostao je samo zatiljak u mome sjećanju, nekako se nakratko zadržao i u mome pogledu
Taj dan kada sam nakratko ugledao tvoje lice, opsjedao me je i noću i danju, kao mjesečar ili luđak, neprestano ponavljajući sve ono što ne želim čuti
Čim bi se pružila prigoda taj sam naporni dan darovao istraživačima čiste prošlosti a zauzvrat dobio nekoliko grama raspršenih nada
Istraživači su bili vrlo zadovoljni kvalitetom i količinom mržnje nemjerljive vrijednosti, iskreno su, puni oduševljenja priznavali i pomalo crvenjeli
Nisam se bojao siromaštva, srešćemo se zacijelo još koji put, otežat će mi džepovi od raspršenog blaga
Još samo da se dogovorim s pogledom, što da radim sa sjećanjem na tvoj odlazeći zatiljak, na trenutak tvog ponosnog hoda
Miroslav Pelikan