Bosna

(svima onima kojih više nema ili ima kao mene…)

Tu sam opet,
vraćam ti se prepolovljena,
izgubljena,
još jednu godinu starija …
gdje si?

Tražim Te …
prizivam imena…
sjećanja zaguše kroz neku pjesmu,
neki glas,
Sunce u zahodu …

slike stalno slike nekadašnjeg života
mirisi

Gdje si?

a vrijeme prolazi … još jedan dan pa još jedan pa opet jedan

i doći će dan kada ću skupiti kestene sa police i metnuti ih u kofer,
stisnuti srce
da ne cure suze,

majka će plakati u ćošku sobe,
burek nedotaknut ostati na stolu,
findžani sa telvom u lavabou

Gdje si?

pa dok me autobus odvozi
tek tada ćeš ponovo početi ulaziti u moju dušu
sa težinom sto smrti vuče

i tek tada ću znati da si se bila ipak vratila u mene
tek tada kada
ponovo počneš da me ubijaš

jer po koji već put teška odlazim

da te sanjam

Moja Bosno

Nermana Begagić