Lucidno njišući koščate bokove
smrt u mantiji sveštenika
klizi preko ilovače
Grobovi niču kao grbe
Prozračne oči baštovana
s odanošću zadušnih baba
gutaju pejzaže
Gladiole bespomoćno zure u prazninu
Okrenuto licem prema zemlji
pod nebom večne ljubavi
gasne sunce mog rođenja
Saša Pešić