Poslije ručka
Dok Ludilo počiva
Nečujan koračam voćnjakom
U krošnjama
Svakog stabla
Opažam poneki list
Bolesniji od drugih
Premda okužen ludilom
Motrim ih
Sve pozornije
Osjećaj da se zaljubljujem
U njihovu bolest
Sve je neupitniji.
Slavko Jendričko