Star uzdišem samoću
sa starim hrastovima
s kojih sam
mlad “rašćinu kresao”.*
On čita jer zna
da čitanjem raste;
da posuši suze
odbjeglih dana.
Miris tiHOG jutra
Kad tišina miriše na ljubav
A negdje unutra
Darovano jučer
Veže se poveznisom sutra
Dubine duše
Bljeskaju u očima
Blagovanje počima
Riječi u sebi skrivaju
Opojne mirise neba
Važno je da su ti mirisi
Naša gozba i potreba
Časno je i teško
Kada si mrav
Jablan uprkos vjetrovima
Ostaje prav i – sam
Moj signal
Koji se svojom
Zadaćom poji
Topim u sebi
Kao propuh šušti
Nadošli vjetar
A nešto važno želi reći
Živim pjesmu
Ponosnoga koda
Krv otekla u nju
Želi da kroz nas hoda
Krv nije voda
A pjesma je istina
Oboje su sloboda
Zadar, 18.IX.2010.
Rajko Glibo