Pacovi raskrvavljenih vilica ljube užarene trotoare.
Sa kožnih garnitura kroz dimnjake isparava bijes,
pretvara se u kišu psovki koja kroz oluke dopire do našeg sluha
gadeći nam čula.
Iza svakog okna vreba koja ambicija
preteška za uličnu rasvjetu.
Želja nikad dosta,
nepresušni smo bunar neutoljene gladi.
Kezimo se, bijes nam kapa iz vilica
razglavljenih prevelikim zalogajima.
Zjape otvori na našim njuškama
u ogledalu vidimo druge,
a na ulici sebe.
Klizamo trotoarima jer smo suviše jadni
da bi hodali.
Pacovi bezvrijednih njuški ližu užarene trotoare.
Milica Vulević