Šteta
što ne umemo
da prepoznamo trenutak
kad život
počne da ističe.
Štaviše,
tad nam se korito čini najširim.
Brzaci se roje
I mi ih sve veštije
Savlađujemo.
Prejadni
U uzgorđenosti hitamo
nošeni neutazenim strastima
umesto
da se tada sasvim usporimo.
Da lagano koračamo
Negde s kraja
Gde je reka plitka,
Da osluškujemo jutro
I posmatramo ptice.
Gordana Vlajić