Bol je konac kojim sam protkan
Da bola nema, raspao bi se
Bol je nit koja me prikuplja
I cini jednim
Otupim doduše ponekad. Vremenom
I bol zaboravim
I pomere se pragovi i secanje izbledi
I rasujem se lagano, na sve strane
A onda me izdajnik probode
Povuce svoje šavove i prikupi me kao konac veliku ranu
Zategne osnove i potke i ucini me opet jednim
I ponovo živim
Bol i ja, imamo jedan veoma lican odnos
Opasno je kada se jutrom probudim
I ništa me ne boli
Bol je siguran znak, da živim i postojim
Darko Radaš