Sjene se razilaze
Njegova ruka mi poduprla čelo
Na licu
mu
moje ime
Ulazi u moj dan
nježno, oprezno
uz pregršte snijega
s očima djeteta
on sluša moje govore
i ne odlazi
već
tako dugo
sam
tek
tragovi
moje domovine
borba
da se preživi
sad evo
žena
sva skupljena u strahu
dodiruje slova
i sve iz nje juri
da pjeva
Nermana Begagić