Nemušti jezik ima već dugo, jako dugo ni ne sjećam se koliko bit će od prije no što mi je mrena zastrla vid i ukočenost obuzela tijelo zavijam i zovem tiho, jecavo i otegnuto puklo bi i okamenjeno srce al’ ovi lanci ne pucaju Snježana Baković
Baš lepa pesma. Poz