išao sam s posla
istim putem kao obično
zviždeći istu melodiju
kroz stisnute usne
sasvim iznenada
bum – stao sam na minu
otkud minsko polje ovdje,
zapitao sam se u čudu
raspadajući se na komadiće
pogledao sam dolje
moje noge su bile na mjestu
moje ruke su bile na mjestu
netko me je, zacijelo, sastavio
pomislio sam
popravljajući kravatu
i namještajući osmijeh
i mogu vam reći,
nitko ne primjećuje razliku
tek ponekad, na prijelazu zime u proljeće
i za velikih obiteljskih okupljanja
osjećam kako je, možda
taj netko, pobrkao
i sve ispremještao u meni
dok me je nabrzinu sastavljao
Snježana Baković