Plećima našim žubori voda
i blista se leđna kotlina
što izvire u senci
zlatne uzvišice
na kojoj pasu naši zagrljaji
Zagrljaji što ih kao drvorede
ostavljamo iza nas
da cvetaju i pupe u purpuru
krošnjom od čije se bujnosti
prolaznici zastide
Marko Glišić
Druže, sve bolje pesme pišeš! Ovu si mogao i za neki konkurs da sačuvaš…
Hvala, druze. “Zagrljaj” je jedan od mojih prvenaca. Davno je napisan.