Kada noć kuca na naša vrata

Pokisli od kiše
skrivamo se pod
najdublje tajne naše male kuće

Čekamo
još uvek na nešto
što će neminovno doći
čega smo se
plašili do neba

Trepćeš na pomisao
da ću otići kao i do sada
i neću se vratiti

Pokisli od kiše
sklupčani lažemo
debelo
kao nikad do tada

Veljko Bosnić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *