/Popodnevna kafa na splavu “Hrabro srce”,
Novi Beograd/
Sanjala sam
kako nije ono što jeste.
Kako nisam
ono što jesam.
Kako nisi
ono što jesi.
Kako nema
onog što ima.
I probudila sam se
uplašena.
Želim da jesmo
ono što nismo.
Bežim
u našu sobu
bez prozora i vrata.
Sa zavesama od mraka.
Sa zidovima
od znoja i strepnje
i patosom
od šapata i daha.
Gordana Vlajić