Duh slobde miluje lice,
krvave dame,
što u sebi skriva
godine kartanja sa Djavolom.
Miševi dolaze.
Priredjena je gozba,
na trpezi hiljadu otrova
i u daljini čuju se kopita.
Na posletku ona gubi ravnotežu
i omamljena pada predamnom.
Dok je bend svirao poslednju pesmu,
iza kuće kopao sam rupu.
Neko duboko mesto,
gde mogu da ohladim
tu usijanu glavu.
Dok suton prekriva grad
i pale se ulična svetla,
u daljini čuju se kopita
i miris smrti.
Nežna kao vanila.
Tako prijatna!
Ivan Aleksov