Naša

Brojni brci ovuda
Noću tumaraju sami

Dolaze nam vijesti
Svijet gine pod nemilosrdnim napretkom

Kola prolaze
Jovan, Josip i Jusuf
Čučeći piju pored ulaza u dispanzer
Pod prvim mrakom što na zemlju pada
Kao moćna čizma

Mrze, šute i misle o elizejskim poljanama
Gdje ruke grabe pregršti naranaca i
Sretni mokre u bisernu vodicu

Nadaju se grbave djevojke

Goran Karanović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *