Lako je
hromom čoveku,
štaku
nogom izbiti;
slepom,
prst u stakleno oko nabiti;
bezrukom
drugu ruku slomiti.
Lako je Sirovi
gluvo-nemom se smejati;
nemoćnima u kavezu
zlobom se keziti
i leptiru čiodu
posred ledja
probiti.
Lako je
Surovi-Sirovi.
Lako je
ptici pero počupati.
Lako je
čoveku zavoje potrgati
ranu širiti, širiti.
Lako ćeš na tlo baciti
hajde probaj mu štaka biti,
mrak mu sa očiju skinuti,
druga mu ruka biti.
Hajde probaj,
sluh mu povratiti;
moćnim se lavovima keziti,
nemoćne osloboditi
leptiru život vratiti.
Hajde probaj
ptici pero izrasti
čoveku zavoje zamenjiti
ranu mu u tačku skupiti.
‘Ajde Surovi!!!
‘Ajde nadmoćni!!!
Sta čekaš?
Probaj uceniti, rušiti, rugati se
onima koji su zdravi
nezavezani.
Probaj
Surova gnjido
bez trunke primisli:
Moglo se to i tebi desiti!!!
Jelena Stojković Mirić
uh, žestoko i snažno. al tako je valjda i mišljeno – da (pro)trese. teško mi je napisat “lijepa” pjesma, kad nije – lijepa, ali da je dobra – jest. jako dobra pjesma.
Hvala Snježana.