slobodno digni ruke obrijat cemo ti pazuh
i staviti knjigu lijepih sjajnih korica limuna
i nije važno što te nitko ne razumije, Ejimuzar
važno je da je toplo u kadi cistimo ribe
gulimo krumpir oko cijele glave rukama
trgamo kruh na stolu je žuta lampa svijetli
i prozori gledaju na van noc je vec spotakla se
o vlastite noge rukama grabimo mrak u stan
što bih ti mogla reci bilo što slova se tope
u ustima jezik mi je miran kao mrtav jezik
kojim samo ti još se služiš ššššš Ejimuzar
Beatriče Ilić