Most do zavičaja

Ne kažem,
I ja ću s uzdahom misliti o rahatluku
Šipku i kamenu
U dobro zagrijanom stanu
Neke sređene države daleko.

Dolaziti na ljeto i govoriti kako je ovo Kalifornija
I kako tamo ništa ne valja
Kako samo čekam da se vratim
Makar da umrem
U ovoj ljepoti

Pokazivati ću onda slike stana što je država dala
Sina na školovanju, mlade žene
Mačke, kera i auta

Moj drug iz klupe će tumačiti ulogu balkanskog rakijaša
Sa pogledom nešto mrljavim od xanaxa
I disanjem soptavim od cigara
Ja ću, tako jesti šipak
I čuditi se kako su ljudi ovako oronuli
Kad je rijeka tako zelena i nebo plavo

Goran Karanović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *